XXV. DMK – Predavanje “Likovnost u partiturama Milka Kelemena”, 11. 10. 2019.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on email
Email

PETAK, 11. listopada 2019. 11.00 sati – Zavičajni muzej Slatina (Nositelj programa: Zavičajni muzej Slatina)

Likovnost u partiturama Milka Kelemena (Stručno predavanje Marcela Bačića)

Muziku Milka Kelemena teško je zabilježiti, note teško slijede njegovu maštu. I katkad prestaju nalikovati na note i postaju slika. Ali stranice njegovih partitura nisu samo slike zamišljena zvuka, one zvuk slikom i izmišljaju. Na raskršću između slike zvuka i zvuka slike užitak su za oko i iznenađenje za uho. Maštovito je docrtan notni papir – kao i slike ove izložbe.

Docrtana su to crtovlja – a crtovlja su genijalni izum koji je prije otprilike tisuću godina nečitljive note učinio čitljivima. Notni znakovi koji su se bili razmilili po pergameni – kao da svaki ima svoju vlastitu pamet – uhvaćeni su u mrežu muzičke savjesti. Crtovlja hvataju note, ali ih i otpuštaju u  fantastičnim kombinacijama. Crtovlja su kavez za note, pomalo nalik onoj Kafkinoj krletki koja se uputila u potragu za pticom. Filozofi bi rekli a priori, pa bi tako ono naknadno postalo prvotno. Okvir i podloga stariji su od slike, riječ „sadržaj” taj obrnuti red pretpostavlja i potvrđuje. Tekstura postaje tekst, a tekst se rastvara u teksturu, u mogućnost svih mogućih budućih čitljivosti.

Nadrealistička tehnika – ili poetika – frotaža doslovce ide na ruku crtačevoj skepsi prema stvaralaštvu. Željka Čorak je za to našla izraz palimpsest, palimpsest u pokretu. Svoju je misao pronašla u već napisanom stihu Tonka Maroevića: „A ti bi na stvarima gibljivim, po stvarima promaklim grebao…” Kod palimpsesta je uvijek zanimljivije ono što je izbrisano, od onog što je napisano. „Palimpsesti u pokretu” – jer crtovlja su apscise bez ordinata, „polovica” koordinatnog sustava „koja je bolja od cjeline” jer je otvorena prema gore. Horizontalne crte koje doslovno i figurativno nailaze na prepreke, spotiču se o poznato, zatečeno, zanemareno i zaboravljeno te piscu vraćaju ono što je on nakanio namijeniti čitaocu – iznenađenje.

Marcel Bačić

Marcel Bačić
Marcel Bačić

Umjetnik i teoretičar, redoviti profesor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Kolegije iz područja teorije umjetnosti na redovitom i poslijediplomskom studiju vodio je i na Filozofskom, Arhitektonskom i Učiteljskom fakultetu te na Muzičkoj i Dramskoj akademiji. Bio je dugogodišnji predsjednik Hrvatskoga glazbenoga zavoda, koncertni majstor njegova Društvenog orkestra, nekoliko godina umjetnički voditelj i dirigent. Priredio je šest samostalnih izložaba, sudjelovao na brojnim skupnim i revijalnim izložbama u zemlji i inozemstvu te likovno opremio stotinjak časopisa i knjiga. Osim umjetničkom djelatnošću istaknuo se i kao teoretičar s posebnim interesom za odnos likovnih umjetnosti s glazbom, književnošću, filozofijom i znanostima. Uz brojne znanstvene radove, studije, eseje, javna predavanja i radijske emisije te prijevode, napisao je i priredio knjige i knjižice Likovna umjetnosti (s Jadrankom Damjanov i Dubravkom Janda, 1975.), Uvod u likovno mišljenje (s Jasenkom Mirenić Bačić, 1994., prošireno kao Likovno mišljenje, 2004.), Duh apstrakcije (1999.), Katedrala. Mjera i svjetlost (2003.), Carmina  Figurata. Likovno čitanje muzike (2004.), Ordo inversus (2006.), Plava konjica (s Evom Sedak, 2009.), Angelus novus (2010.), Labirint (2010.), Partitura (2010.) i Prostor interpretacije (2016.).