PETAK, 11. listopada 2019. 11.00 sati – Zavičajni muzej Slatina (Nositelj programa: Zavičajni muzej Slatina)
Likovnost u partiturama Milka Kelemena (Stručno predavanje Marcela Bačića)
Muziku Milka Kelemena teško je zabilježiti, note teško slijede njegovu maštu. I katkad prestaju nalikovati na note i postaju slika. Ali stranice njegovih partitura nisu samo slike zamišljena zvuka, one zvuk slikom i izmišljaju. Na raskršću između slike zvuka i zvuka slike užitak su za oko i iznenađenje za uho. Maštovito je docrtan notni papir – kao i slike ove izložbe.
Docrtana su to crtovlja – a crtovlja su genijalni izum koji je prije otprilike tisuću godina nečitljive note učinio čitljivima. Notni znakovi koji su se bili razmilili po pergameni – kao da svaki ima svoju vlastitu pamet – uhvaćeni su u mrežu muzičke savjesti. Crtovlja hvataju note, ali ih i otpuštaju u fantastičnim kombinacijama. Crtovlja su kavez za note, pomalo nalik onoj Kafkinoj krletki koja se uputila u potragu za pticom. Filozofi bi rekli a priori, pa bi tako ono naknadno postalo prvotno. Okvir i podloga stariji su od slike, riječ „sadržaj” taj obrnuti red pretpostavlja i potvrđuje. Tekstura postaje tekst, a tekst se rastvara u teksturu, u mogućnost svih mogućih budućih čitljivosti.
Nadrealistička tehnika – ili poetika – frotaža doslovce ide na ruku crtačevoj skepsi prema stvaralaštvu. Željka Čorak je za to našla izraz palimpsest, palimpsest u pokretu. Svoju je misao pronašla u već napisanom stihu Tonka Maroevića: „A ti bi na stvarima gibljivim, po stvarima promaklim grebao…” Kod palimpsesta je uvijek zanimljivije ono što je izbrisano, od onog što je napisano. „Palimpsesti u pokretu” – jer crtovlja su apscise bez ordinata, „polovica” koordinatnog sustava „koja je bolja od cjeline” jer je otvorena prema gore. Horizontalne crte koje doslovno i figurativno nailaze na prepreke, spotiču se o poznato, zatečeno, zanemareno i zaboravljeno te piscu vraćaju ono što je on nakanio namijeniti čitaocu – iznenađenje.
Marcel Bačić
Umjetnik i teoretičar, redoviti profesor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Kolegije iz područja teorije umjetnosti na redovitom i poslijediplomskom studiju vodio je i na Filozofskom, Arhitektonskom i Učiteljskom fakultetu te na Muzičkoj i Dramskoj akademiji. Bio je dugogodišnji predsjednik Hrvatskoga glazbenoga zavoda, koncertni majstor njegova Društvenog orkestra, nekoliko godina umjetnički voditelj i dirigent. Priredio je šest samostalnih izložaba, sudjelovao na brojnim skupnim i revijalnim izložbama u zemlji i inozemstvu te likovno opremio stotinjak časopisa i knjiga. Osim umjetničkom djelatnošću istaknuo se i kao teoretičar s posebnim interesom za odnos likovnih umjetnosti s glazbom, književnošću, filozofijom i znanostima. Uz brojne znanstvene radove, studije, eseje, javna predavanja i radijske emisije te prijevode, napisao je i priredio knjige i knjižice Likovna umjetnosti (s Jadrankom Damjanov i Dubravkom Janda, 1975.), Uvod u likovno mišljenje (s Jasenkom Mirenić Bačić, 1994., prošireno kao Likovno mišljenje, 2004.), Duh apstrakcije (1999.), Katedrala. Mjera i svjetlost (2003.), Carmina Figurata. Likovno čitanje muzike (2004.), Ordo inversus (2006.), Plava konjica (s Evom Sedak, 2009.), Angelus novus (2010.), Labirint (2010.), Partitura (2010.) i Prostor interpretacije (2016.).
